Srednja škola "Braća Radić" Kaštel Štafilić

Međunarodni dan dječjih prava obilježava se 20. studenoga, na obljetnicu donošenja dva važna dokumenta Ujedinjenih nacija: Deklaracije o pravima djeteta (1959.) i Konvencije o pravima djeteta (1989.) kojima se željelo pravno zaštiti djecu, odnosno osigurati provedbu tih prava.

20. studenoga 1991. ubijen je na Ovčari radijski ratni izvjestitelj, novinar Siniša Glavašević.  Iz vukovarskog podruma opkoljenog grada emitirao je slušateljima i svoje priče. U jednoj od njih, „Priči o djetinjstvu“, kaže „Svatko ima pravo na djetinjstvo.“ Njegov sin, Bojan Glavašević, u intervjuu za „Slobodnu Dalmaciju“ od 4. 11. 2017., kaže: „Meni je djetinjstvo uzeto…U vrijeme pada Vukovara imao sam sedam godina.“ 

Ratne katastrofe su zaista uništenje i dokidanje svih dječjih prava: prava preživljavanja (mirnog doma i života u obitelji), prava na razvoj i obrazovanje,  pravo na odlučivanje i druženje, prava zaštite od svih oblika zlostavljanja…Gubitak je to i sretnog djetinjstva.

Djetinjstvo ugroženo ili uništeno ratom ostaje trajna bol i trauma sudionika ratnih zbivanja. Preživjeli svjedoci II. svjetskog rata uvijek svjedoče koliko im nedostaje djetinjstvo koje nisu imali i koliko je strah od smrti i borba za preživljavanje u tako ranoj životnoj dobi ostavilo traga u njihovim životima.

Polazeći od ovih pretpostavki, školska knjižničarka Mirna Luketin je osmislila nastavni sat nastave informatike u suradnji s predmetnom nastavnicom, prof. Andrijanom Skelić.
Dodatni poticaj za realizaciju ovog sata bila je ljetna edukacija knjižničarke na Međunarodnoj školi za studije holokausta u Yad Vashemu (Jeruzalem, Država Izrael), memorijalnom centru posvećenom žrtvama holokausta i junaka.
U Edukacijskom centru bio je upriličen susret sudionika seminara i gospođe Chave Wolf, izraelske umjetnice, preživjele svjedokinje holokausta. Djetinjstvo provedeno u logoru, getu i u šumi, bez igre i igračaka, u patnji i preživljavanju na ogromnoj hladnoći, u svjedočenju brutalnosti nacističkog nasilja i sve zatomljene boli i osjećaji došli su do svog izraza nakon „šezdeset godina šutnje“ u likovnim ostvarenjima punim tragičnih simbola no i živih boja, te pjesmama koje iskazuju tu bol.

Učenici su mogli pogledati prezentaciju, analizirati Chavina likovna ostvarenja, pročitati i poslušati njene pjesme posvećene oduzetom djetinjstvu. Pretražili smo i objasnili pojmove bitne za njeno porijeklo i njeno rano djetinjstvo. Upravo sjećanje na skladan obiteljski život do njene devete godine kad je obitelj deportirana iz Rumunjske u ukrajinski logor, radost blagdana, običaji i židovske tradicije, priče braće Grimm, priče o rabinima, svežanj obiteljskih fotografija i sjećanje na dječaka iz sela koji joj se sviđao, dat će joj snage kroz ratne godine gladi, bolesti, studeni i straha da izdrži, a bit će i poticaj da izgradi svoj život u poratnim godinama.
 
Svjesni smo činjenice da i  danas, u  mnogim zemljama svijeta, traju ratni sukobi, razaranja, brojne su migracije stanovništva. Djeci su uskraćena čak i najosnovnija prava: na hranu, čistu vodu, obrazovanje, slobodne odluke… Djecu se iskorištava ili s njima raspolaže kao imovinom. Nažalost, njihovo djetinjstvo, najvažnije razdoblje života, ostaje trajno obilježeno tugom.

U ovom nastavnom satu, uz predavanje i radionicu, učenicima 3. g. se pružila mogućnost za razmišljanje o ovim temama i iznošenje svojih stavova. Tako smo, na neki naš način, kroz priču o djetinjstvu obilježili Međunarodni dan dječjih prava. 

Ništa nije dragocjenije u životu i za život od lijepog sjećanja na djetinjstvo.
(Dostojevski)

Mirna Luketin, prof. i dipl. knjižničarka

Više klikom ovdje