Posjet konjičkom klubu "Hanako"
Autor: Administrator , 19. 3. 2023.
Učenici 2. a razreda, smjer veterinarski tehničar, su 13. 03. 2023. odradili terensku nastavu u Konjičkom klubu „Hanako“. Cilj posjete je bio senzibilizacija učenika prema konjima i konjičkim sportovima te upoznavanje s dnevnim poslovima koje konjari odrađuju u staji i izvan nje..
Učenici su provedeni kroz sve prostore u kojima konji borave , kao i ispust gdje su konje timarili (pravilan pristup konjima) , pravilno stavljali sedlo, pregledali kopita i očistili žabice i na kraju jahali.
Pa krenimo redom!
Vlasnici kluba Ana i Mario Močić su prije 9 godina udomili nekoliko konja o kojima se vlasnik više nije mogao brinuti. Zapušteni prostor kaštelanskog zaleđa pretvorili su u mali raj za konje. Svoju ušteđevinu su uložili u pustopoljinu na kojoj danas slobodno živi 20-tak rasnih konja.
„Konji su se morali socijalizirati i adaptirati na rad s ljudima bez straha i osjećaja nepovjerenja“, kaže nam Ana: "treba stalo raditi na njihovom ponašanju i odgoju, navikavati ih na različite zvukove, glasovne komande privikavati na sedlo i ritam prilikom jahanju, kako bi bili pouzdani jahaču “.
Puno im pomažu volonteri. Bila je tu i Antonija, inženjerka građevine, ljubiteljica konja i prirode.
Naši učenici, bivši i sadašnji , također. Jer posla uvijek ima i uvijek su svi dobro došli!
Nakon čišćenja štale, timarenja i hranjenja, uživa se u jahanju.
Močići su i veliki znalci fiziologije konja i individualnog pristupa svakom svom mezimcu.
Naime, svaki konj ima radijus kretanja pa ako to ne odradi i redovito se ne istrčava svaki dan, može imati posljedice po zdravlje. To mogu biti i kolike trbuha, jer mirovanje smanjuje i motilitet crijeva u kojima se hrana onda duže zadržava.
Od pasmina koje smo tu susreli su Hrvatski športski konji iz vlastitog uzgoja – njihov ponos, certificirani od Hrvatskog športskog društva, jer u njemu ima gena Holštajna i Hanoverskog konja, zatim, američki konj, lipicaner i dr. , većinom terapijski konji, ali i konji za preponsko jahanje.
Timarenje konja je jutarnja rutina. Koriste se razne četke i češljevi te češagija. Učenici su uklanjali višak dlake, blata i eventualnih nametnika. Četkama su masirali kožu i tako poboljšavali cirkulaciju.
Pregledali su i kopita, opipali fleksibilnost žabice, rajserom očistili dno kopita od blata i kamenčića koji im smetaju pri hodu. Kopita se obrezuju svaka 2 mjeseca i potkivaju . Neke potkivaju samo na prednjim nogama, a stražnje ostavljaju slobodne, zbog stabilnosti.
Pristupamo konju oprezno, javljanjem, ne stajati mu straga. Konji su pouzdani, ali do jedne granice!
Sedlo, uzde i žvale se moraju pravilno staviti, da konju ne smetaju i da mu budu udobni. Kod nekih konja, žvale se ni ne stavljaju. Sedlo ide straga do zadnjeg rebra, a sprijeda, do lopatice, koja mora imati slobodan radijus svih pokreta.
Jahanje je učenicima bio poseban doživljaj. Imali su zaštitnu kapu, a konja je vodio vlasnik. Osim hod, neke učenice su nam pokazale kas i galop.
Tek s 3 godine se lipicaneri počinju jahati, a do tada se radi na njihovom odgoju.
Udomili su vlasnici i nekoliko pasa, mačaka, koza.
Entuzijazma i planova ne nedostaje pa i za izgradnju sportske arene. I mi ćemo im se pridružiti češćim dolascima i volonterskim radom. Do novog susreta ljepotice : Dahlia, Legra, Lady, Lana, Zaira…
| « Svibanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
